MARIJA 0D ISUSA
Život
Marija Deluil-Martiny rodjena je u Marseillu 28 svibnja 1841. Prvorodjena kčerka sjajnog odvjetnika koji je djelio preko svojeg civilnog i vjerskog zivota -izmedju duznosti opčinskog odbornika i predsjed-ništva raznih opčinskih dužnosti, poprimila je izvrstan odgoj najprije u obitelji, a zatim u zavodu sestara Visitandin u Marseillu.
Više nauke je završila u Lionu, kod sestara Svetog Srca od Ferrandi6rc,Marija je odatle vukla nastojanja i oduševljenja za žarki poziv apostola crkve. Ali put za postizanje toga bio je dug Taj putjoj je prorekao sam sv. argki župnik, kojeg je ona posje+Ka i ispovije-dala nnu se, godinu dana prije smrti tog poštovanog Svečenika.
Ona je čekala, žrtvujući se u krilu obitelji, zatečena raznim nedačama, i uključujući se na primjeran način, često provodeći svoj život na raznim djelima dobro-činstva.
Otac nebeski postepeno joj je dolazio ususret i učinio je da udje u misteriozni splet Njegove provid-nosti, s raznim pozivima^koji su se pokazivali od-
•lučnim u razvoju njene osobnosti i njenog Ujea. Vjerujemo da ih možemo pronaći u ovoj sintezi:
- Susret sa Počasnom Strazom Sv. Srca Isusova 1863., sa posjetom Burgu, sa idejom velikog "pri-
bližiti se u duhu, iz sata u sat, slaveći, Ijubeći, tješeći Srce Isusovo, i nuditi Ocu Nebeskom duh obnove, Krv i Vodu koja izvire iz njegove sv. Rane". Za Mariju je to bila munja koja je ozr'aSila njen osobni put
Susret s duhonn sv. Franje Saleskog. kad je bila zadužena,da potraži medju Svećevim spisima od-lomke,kojim se odnose na pobožnost prema Srcu Isusovu. To je bilo traganje koje je postalo objava odnosno otkriće.
Susret sa Padre Jean Calage S..J.: njenim ispo-vjednikom i duhovnim učiteljem, gostom u tra-gičnim trenucima Komune (previranja), kad su Isusovci bili protjerani iz Francuske (1880), strogi (smjeii) stjegonoša na križnom putu, htio je biti za svoju učenicu "Otac velikih istina"; učio ju je nadasve jakosti mučeni5lva.
Susret s patnjom: Nju je susretala često na tvrdim stazama svoje mladosti, ah joj je postao uistinu pri-jatelj kad je mogla ispovijediti: "Već sam zahvalila Gospodinu za kuSnju koju mi šalje. Pitala sam mu je i On mi ju je dao. Ponudila sam se i On me je prihvatio. Ne ostaje mi nego zahvaliti Mu i bla-gosloviti Ga. Ovaj križje drugi predujam za buduće Djelo".
Susret s mučenigtvom. Dogodio se 27. veljače 1884. od ruke jednog anarhiste-fanatika koji se bri-nuo (nadgledao) za račun sestara imanje (dobro) u Servianne.
"Majko, prestavi se Isusu, sj'eti Ga tvoje Ijubavi, tvojih suza, tvojih patnji:
Retiehema, Nazareta, Kalvarije, mo'i za nas i postigni spas svoga naroda!
Marijo, za bol tvoga srca, kad si susrela Isusa pokrivenog krvlju i ranama na putu za Kalvariju, imaj samilosti za nas!
Marijo, za Ijubav koja preplavljuje tvoje Srce,
kad si podno Križa Isusova bila nam dana za Majku, imaj milosti za nas!
Marijo,za boli tvoga Srca,
kad si svog premilog Sina umirućeg
na Križu bosmatrala
u najokrutnijim mučenjima.
imaj milosrdja prema nama!
Marijo radi tvojih suza, tvojih boli, radi tvog majčinskog Srca, imaj milosti prema nama".
"Učitelj je ovdje i zove te"
(Ivan 11-28)
Bila je godina 1872 Monsignor Dechamps, Nad-biskup od Malines, koji je poslije tri godine potsao Kardinal, poslije nego je dugo zagovarao Mariju Deluil-Martiny za Djelo kojeje namjeravala ustanoviti, i koje je isti Kardinal želio započeti u svom gradu Anversu, povikao je zadivljen "vidio sam Terezu Avilsku našeg vremena".
Njena skromnost, poniznost, bogaststvo duhovnog života, jedno strastveno srce za slavu Bozju, željno žrtvovanja, koje popravlja i obnavlja, potpuno daro-vano Sv. Srcu, i u vezi s povjesnom osobitošću trenutka, nisu mogli da ne taknu osječajnost Mon-signora Dechapsa koji je 18. prosinca iste godine potpisao akt ustanovljenja Kongregacije.
Poslije nekoliko mjeseci jake duhovne pripreme, 20. lipnja 1873., Nadbiskup je blagoslovio prvu Kuću u Berchemu, okolica Anversa
Marija Deluil-Martiny postala je Majka Ma-ija od Isusa, kao voditeljica male herojske zajednice novih sestara.
Poteškoćenisunedostajale;siroma5tvopokučstvom na stolu, svugdje ... ipak su bile sretne, i nalazile snage da u karnevalu 3 dana i 3 noći sa zado-voljstvom se neprestano klanjaju pri Sv. Sakramentu.
Prva misao, jedina zauzetost bila je Ijubrti Isusa, nadoknaditi uvrede koje mu se čine, zaboravljati sebe i misliti samo na Boga
Bilo je malo prijatelja koji su im pomagali; dobri Nadbiskup, oćinskom Ijubavlju i savjetima; Nad-biskup Van den Berghe neumorni aktivni upravitelj od 1872. uspijeva od Pia IX postići Zapis poticaja za Djelo u buduće, pripremi im Kuću i Kapelu, ostajući im vjerni oslonac. P. Kalage iz Družbe Isusove, nastavlja ih podržavati na putu žrtvovanja i prikazi-vanja Bogu; ali to nisu bili poslijednji, jedna mala sku-pina duša koja je već živjela u uzvišenosti duha Insti-tuta prinašajući zakladi žrtvama, molitvama i goručim zeljama
Malo po malo zvanja su se povećala, oplodjena blagoslovom i priznanjima pape Pia X i Leona Klll, Kardinala Dechampsa i raznih drugih B'skupa.
Otvorili su se drugi samostani; u Berchernu, stara kuća i mala kapela dali su mjesto novom s^mostanu i bazilici, koju je Belgija htjela sagraditi kao prvo nacionalno svetište Sv. Srcu.
Zatim dolazi iskušenje. U 80. godinama izbije u Francuskoj rat protiv vjere ... no, ženski samostani su bili poštedjeni, ali protuvjerska mržnja nosila je u
sebi smortonosni plan, baš u parku samostana u Serviannu, 27. veljače 1884., vrtlar Chave, fanatični anarhist, ubija pucnjem iz pištolja Utemeljiteljicu, ranivši teško i njenu pomočnicu. Trenutak pomutnje, ali i momenat slavni i odlučni;
krv mučenice, koja je pala opraštajući svom obojici, oplodi mladu biljku koja uzdigne svoju okrvavljenu krunu
Pomočnica je preživjela i njoj bi povjerena vlast-vodjenje Instituta. Bila je to Majka Marija Elisa od Isusa, kfierka generala Le Vassor de Sorval; velika du§a, zlatno srce, ali čvrsta ruka.
Ona je medju mnoštvom zapreka, išia tragom Utemeljiteljice, branivši interese Instituta, postigavši potpuno priznavanje Pravila i započinje proces pro-glasenja B'aŽenom Majke Marije od Isusa
Pod njenim upravljanjem otvaraju se samostani u Torinu, Schwizu, Rimu, Namuru, Milanu, Hallu,
Venecija-Lidu, u kojem su se spojile i zajednice u Tocinu i Milanu.
Sada ima Є kuća raspostranjenih po zapadno Europskim narodima, kao <"' oaza mira i duhovne okrepe, б izvora života u kojima Kčeri Srca Isusova, skrope svijet duša, živom vodom njihovog darovanog života - kap po kap.
Ostaju skrivene, tihe ma mar'jive-djelotvorne;
skromne i siromašne, ali uspješne suradnice u djelu spasenja Krista Otkupitelja.
Znamo mi koji odlazimo kucati na njihove rešetke ... iza kojih ih vidimo smirene i gostoljubljive, otvorenog srca za sve naše moralne i tjelesne siabosti, znamo mi koji se vračamo na§im kućama, noseći novu snagu volje, u duši neočekivanu svijetiost, u srcu novu pjesmu, onu o Ijubavi za E-uharistijskim Isusom, Sunce uvjek sjajno i obozavano u njihovim crkvama
Fidelis quidam
Slušaj ...
"Jedna siavna stranlca Staroga Zavjeta prikazuje nam Mojsiju kako moli na brdu, dok S9 njegov narod bori da se otvore putovi koji vode slobodi obečane zemlje.
Mojsije je vodja Naroda Božjeg; vodja koji mjesto da se bori u nizini, stoji na brdu moleci.
Zadivljujuće je,da dok Mojsij'a moli, narod pob-jedjuje. Kad prekida molitvu, narod pada, gubi ...
Sv. Pavao u poslanici Korincwi (cap. 12-13) potvrdjuje da u Crkvi ima najbolji put od svih - put Ijubavi.
Kao što srce ostajući skriveno je izvor svih aktiv-nosti koje razvija tijelo, tako kontemplacija iz skrive-nosti pruža život i svetost Crkvi".
Ivan Pavao II
Valle d'Aosta, 16.7.1989
Ovo je život jedne Kčeri Srca Isusova:
jedan sklad molitve, kontemplacije, žrtve. rada.
U sabranosti klauzure, u radosti i bratstvu.
Za potpuno darivanje, isključivo za Ijubav.
Za tebe mladi, koji imaš u srcu duboku žedj za Bogom,
i želju da Ijubiš bezgranično i bezkrajno - razmisli:
"Mogu li ostvariti svoj poziv kod Sestara Srca Isusova?
Kod njih mogu potvrditi ovaj poziv sa iskustvom samostanskog života".
FIGLIE DEL CUORE Dl GESÙ: Via Navarrino, 14 - 30126 Lido di Venezia
